uspdrtrenk.hr

Službene stranice udruge

  
  
  

Pročitajte sramotni izvještaj iz '91. koji blati heroje Vukovara

Hrvatska država nije se odrekla sramotnog izvještaja Josipa Manolića iz 1991. godine u kojem on blati vukovarske heroje i naziva ih rušiteljima ustavnog poretka.
Sramotno Izvješće državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara nastalo je u studenom i prosincu 1991. godine. Potpisuje ga Josip Manolić, predsjednik te komisije. Na 50 stranica kronološki je ispisano viđenje obrane grada heroja. No to je viđenje jednostrano s brojnim konstrukcijama koje su trebale dokazati da su Mile Dedaković Jastreb i ljudi iz njegova okruženja u suradnji s tadašnjim predsjednikom HSP-a Dobroslavom Parago uz pomoć jugoslavenske obavještajne službe zapravo radili na rušenju ustavnopravnog poretka Hrvatske. Zbog toga su vukovarski branitelji s pravom ogorčeni na to izvješće čije zaključke još uvijek nijedna od vlada nije dovela u pitanje.

Hrvatska država nije se odrekla sramotnog izvještaja Josipa Manolića iz 1991. godine u kojem on blati vukovarske heroje i naziva ih rušiteljima ustavnog poretka.

Sramotno Izvješće državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara nastalo je u studenom i prosincu 1991. godine. Potpisuje ga Josip Manolić, predsjednik te komisije. Na 50 stranica kronološki je ispisano viđenje obrane grada heroja. No to je viđenje jednostrano s brojnim konstrukcijama koje su trebale dokazati da su Mile Dedaković Jastreb i ljudi iz njegova okruženja u suradnji s tadašnjim predsjednikom HSP-a Dobroslavom Parago uz pomoć jugoslavenske obavještajne službe zapravo radili na rušenju ustavnopravnog poretka Hrvatske. Zbog toga su vukovarski branitelji s pravom ogorčeni na to izvješće čije zaključke još uvijek nijedna od vlada nije dovela u pitanje.

- See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Hrvatska/Procitajte-sramotni-izvjestaj-iz-91.-koji-blati-heroje-Vukovara#sthash.AQNWvikQ.dpufvatska država nije se odrekla sramotnog izvještaja Josipa Manolića iz 1991. godine u kojem on blati vukovarske heroje i naziva ih rušiteljima ustavnog poretka.

Sramotno Izvješće državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara nastalo je u studenom i prosincu 1991. godine. Potpisuje ga Josip Manolić, predsjednik te komisije. Na 50 stranica kronološki je ispisano viđenje obrane grada heroja. No to je viđenje jednostrano s brojnim konstrukcijama koje su trebale dokazati da su Mile Dedaković Jastreb i ljudi iz njegova okruženja u suradnji s tadašnjim predsjednikom HSP-a Dobroslavom Parago uz pomoć jugoslavenske obavještajne službe zapravo radili na rušenju ustavnopravnog poretka Hrvatske. Zbog toga su vukovarski branitelji s pravom ogorčeni na to izvješće čije zaključke još uvijek nijedna od vlada nije dovela u pitanje.

- See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Hrvatska/Procitajte-sramotni-izvjestaj-iz-91.-koji-blati-heroje-Vukovara#sthash.AQNWvikQ.dpuf

 

Izvješće počinje događajima s početka 1991. godine i nagovještajima da će u istočnoj Slavoniji uslijediti žestoka neprijateljska agresija.
O D. Paragi: 'Prijetio je rušenjem ustavnog poretka...'
Opisuje se masakr nad hrvatskim policajcima u Borovu Selu, 2. svibnja 1991., nakon čega je u taj dio Slavonije stigla kolona oklopnih vozila sa srpskim rezervistima JNA, koji su provocirali građane dižući tri prsta. U ljeto te godine kreću glasine da će “hrvatski gardisti i policajci ući u sela, početi hapsiti i napraviti pokolj”. To širenje glasina je smišljeno u štabovima agenata KOS-a. Počinju i prve evakuacije srpskog stanovništva iz “ugroženih” gradova i sela.
Nižu se opisi prvih težih oružanih incidenata, prvi napad neprijateljskih zrakoplova 13. srpnja na silos u Bršadinu... Analizira se i uloga JNA, koja se, kako je tvrdila, bavila isključivo sprečavanjem međunacionalnih sukoba.
Nakon tog nespornog dijela, komisija se počela baviti ulogom Dobroslava Parage.
Čelnici Hrvatske stranke prava, osnivanjem svojih stranačkih oružanih formacija (tzv. HOS) čiju efektivnu ulogu na samome ratištu apsolutno procjenjuju od samoga početka. HSP nakon sukoba u vrhu stranke vodi Dobroslav Paraga, kontoverzni ‘borac za ljudska prava’, blizak američkim obavještajnim krugovima i sa stalnim slovenskim državljanstvom.”
Paragu optužuju zato što HOS nije stavio pod jedinstveno zapovjedništvo ZNG-a.
U jeku agresije neprijatelja osnivanje takvih jedinica (HOS-a op. a.) predstavlja izravnu prijetnju ‘libanonizacije’ političkog života koju - u isto vrijeme - beogradski mediji, uz pomoć službe KOS-a, žestoko najavljuju i priželjkuju.” U izvješću se dodaje da je Paraga tada izravno prijetio rušenjem cjelokupnog ustavnog poretka Hrvatske.
Nakon opisivanja sve složenije situacije u Hrvatskoj, osnivanja kriznih stožera, komisija se ponovno prebacuje na stanje u Vukovaru. Civilna vlast u gradu je bila blokirana, pa se 23. srpnja za povjerenika Vlade u Vukovaru imenuje Marin vidić Bili. Sva ostala tijela gradske vlasti su raspuštena.
"Razumljivo zaplašeno stanovništvo, a dobrim dijelom i revoltirano stanjem u organima uprave grada te nedovoljnim angažiranjem snaga reda - prijemčivo je bilo za širenje dezinformacija o ‘prodaji Vukovara’, a ‘dokaz’ za to nuđen je Vukovarcima već tih dana na početku srpnja u vidu teze da se ovdašnjim snagama MUP-a i ZNG ne pruža pomoć iz Zagreba, ni materijalno ni moralno. U sumnju se otvoreno stavlja politika Vrhovništva”, piše u izvješću.

Predsjednik Tuđman 21. srpnja obilazi Osijek i istočnu Slavoniju. Ljudima objašnjava da vlast neće dati niti jedan pedalj našeg teritorija, a pogotovo nije spremna na razgovore o ustupanju istočne Slavonije. Tada se, naime, proširila priča da će taj dio Hrvatska dati Srbiji u zamjenu za Hercegovinu.

Sljedećih tjedana stanje na vukovarskom području se naglo zaoštrava. Počinje prava bespoštedna agresija. Dr. Vesna Bosanac šalje apele Europskoj mirovnoj misiji o stanju u vukovarskoj bolnici u koju svakodnevno pristižu ranjeni vojnici, civili, djeca, starci...

Iz Vukovara dolaze zahtjevi da se pošalje što više pomoći, odjeće, lijekova, vojnika, naoružanja, streljiva, vojne opreme i svega što treba gradu da bi se obranio. No u izvještaju komisije ti se zahtjevi stavljaju u sasvim drugi kontekst:

"S obzirom na realne materijano-tehničke vojne potencijale JA, očito je da je u duljem razdoblju - upravo svirepim načinom blokade i posade Vukovara u kojem agresoru nije bilo uopće stalo do visokog broja vlastitih ljudskih žrtava - neprijatelj nastojao, sa svoje strane, poduprijeti pretvaranje Vukovara u jedini simbol obrane Hrvatske, nastojeći u povoljnom političkom trenutku i računajući na vojni i radikalni politički udar na hrvatskoj političkoj sceni, padom Vukovara realizirati i pad cijele Hrvatske, politički i vojno. U tom smislu, zarana su se iskazale političke teze, zahtjevi i optužbe koje su neprijatelju objektivno išle na ruku.”

O Mili Dedakoviću: "Tajno se sastajao s Paragom"

Nakon te ocjene komisija je analizirala i ulogu Mile Dedakovića Jastreba:

"U tom kontekstu valja postaviti pitanje - nakon sve pomoći koja je stigla i koja je uopće mogla stići u Vukovar i o kojoj je zapovjedništvo obrane Operativne grupe jamačno znalo - tko je pravi inspirator i stvaralac, te širitelj optužbi da je Vukovar zaboravljen i prodan? Glede toga odgovora komisija upućuje na sljedeće činjenice.

Mile Dedaković stupa na dužnost zapovjednika obrane Vukovara 1. rujna 1991. nakon što mu je ovlaštenje potpisao 31. kolovoza načelnik štaba Zapovjedništva ZNG pukovnik Imra Agotić. Dedaković je rođen u Nijemcima (Vinkovci), sa stanom u Zagrebu, dopukovnik je bio u JNA od 1. studenoga 1990., a nakon rata u Sloveniji stavio se na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. U redove ZNG-a formalno je stupio 1. rujna. Upozorenja i apeli o nedostatnoj pomoći Vukovaru u naoružanju, municiji i ljudstvu redovna su pojava od početka njegova dolaska i stvarne blokade grada.

Tijekom rujna Dedaković se tajno susreo s Paragom, a nakon toga je redovito održavao telefonsku vezu s njim i prije poznatog Paragina boravka u Vinkovcima koncem listopada. Telefonski razgovori s Paragom nisu se snimali, za razliku od razgovora Dedakovića s g. Tusom, g. Vekićem ili drugim osobama iz Vrhovništva. Razgovore je snimala Dedakovićeva osobna tajnica Ljiljana Toth. Dedaković 19. rujna šalje hitan faks Zapovjedništvu u kojem kaže da je “situacija u Vukovaru kritična, nedostaje svih vrsta municije, a ako pomoć odmah ne stigne, bit će teško obraniti grad”. Istoga dana 109. brigada ZNG-a ojačana dijelom ljudstva 3. brigade ZNG-a, tenkovskom četom i vodom TZO-a nije uspjela izvršiti proboj na pravcu Nuštar-Marinci-Bogdanovci-Vukovar. Akcija nije izvedena stručno i profesionalno što će nadležna istraga podrobnije utvrditi.

Međutim, sljedeći dan rano ujutro grad je deblokiran na spomenutom pravcu, a snagama obrane grada dostavljene su potrebne količine NVO-a (naoružanja i vojne opreme op. a) i hrane. U tom trenutku na prostoru Vukovara agresor je djelovao jačinom jedne oklopne mehanizirane brigade i to s pravaca Negoslavci-Vukovar i S. Trpinja (Borovo Selo)-Vukovar. na dan proboja zapovjednik Mile Dedaković šalje zahtjev Ministarstvu obrane RH da se veći broj osoba iz općine Vukovar, koje borave u drugim općinama u RH a sposobni su za borbu, organizirano sprovedu u Vukovar i priključe jedinicama za borbu.

Na sam dan proboja blokade, dakle kad je pomoć Vukovaru već stigla, Dedaković piše “municija i naoružanje koje nam se upućuje i dalje se netragom gubi u nečijim skladištima na putu do Vukovara. Prema Vukovaru se nastupa neorganizirano i bez ikakve kooordinacije, upućujete nam jedinice koje nisu spremne za borbu”. S obzirom na to da se nalazi u Vukovaru, nije jasno odakle Dedakoviću zna da pomoć završava u “nečijim skladištima”, piše Manolićeva komisija.

O stanju u Vukovaru: Gorinšek izvješćuje o dezertiranju

Vjerojatno su upravo takve ocjene i izvrtanje gotovo očajničkog vapaja šefa obrane Vukovara najviše smetale branitelje i stanovnike. Je li stvarno ta oprema upućena Vukovaru završavala u nečijim skladištima ili je to samo stilska figura kojom se poslužio Dedaković da bi opisao u kakvoj se situaciji nalazi i izrazi sumnje svih Vukovaraca da pomoć namijenjena njima završava negdje drugdje - nije nešto čime se trebala baviti Manolićeva komisija. Manolić ipak nastavlja i dalje:

"S obzirom na evidentirane podatke o pristigloj pomoći, a vezano uz izvješća boraca s vukovarskog ratišta, prema kojima njihov zapovjednik nije izlazio na samo ratište, činjenice nagovješćuju da je zapovjednik ili smišljeno alarmirao javnost i branitelje o realno pristigloj pomoći ili nije imao stvarni uvid u stanje na ratištu na kojemu su pojedine čete bile zadužene za obranu gradskih četvrti, ili mu je bilo poznato gdje pomoć nestaje. Važno je napomenuti kako je sam Dedaković, za kasnijeg boravka u Zagrebu, pred svjedocima potvrdio primitak znatne pomoći od strane operativne grupe Ministarstva obrane.

Primopredaja zapovjedništva OZ za istočnu Slavoniju i Baranju pukovniku Karlu Gorinšeku izvršena je 25. rujna.

Međutim,  pismom Marina Vidića Bilog 2. listopada, upućenog cijelom Vrhovništvu, obnavlja se stari sukob s vodstvom i zapovjedništvom u susjednim Vinkovcima: “Za teško stanje i izostanak organizirane pomoći Vukovaru glavnim krivcem smatramo predsjednika općine Vinkovci Zovka Tihomira i ljude kojima on rukovodi. Njihovo ponašanje i onemogućavanje organizirane pomoći Vukovaru predstavlja veleizdaju”, piše u pismu. U njemu Marin Vidić traži smjenu vojnog zapovjedništva ZNG-a Vinkovci i Osijek. U ime koga i za koga se traži ta smjena, pita se Manolić u izvješću i nastavlja:

"Na početku listopada, nakon nekoliko dana upornih apela za pomoć i ocjene stanja u vukovaru objektivno teškim, puk. Karlo Gorinšek izvješćuje o više slučajeva pojedinačnog i grupnog dezertiranja i otkazivanja poslušnosti vojnika i časnika. Traži se dozvola poduzimanja energičnih mjera jer su onemogućene važne jedinice artiljerije i tenkova. Dedaković istodobno (7. listopada) izvještava o teškoj psihičkoj krizi branitelja Vukovara i potrebi spajanja grupica HOS-a.

Istog dana, 7. listopada, u pokušaju atentata na predsjednika Republike, avioni JA raketirali su Banske dvore u Zagrebu”, zaključuje Manolićeva komisija taj dio izvještaja.

Postavlja se pitanje kakve veze ima stanje morala vukovarskih branitelja, o kojem izvještava Dedaković i bombardiranje Banskih dvora. Odgovora na to pitanje nema u izvješću, ali je znakovito takvo nizanje činjenica. Što je predsjednik Tuđman mislio kad je čitao tako sročeno izvješće?

Komisija nadalje opisuje kako je sljedećih dana više stotina vojnika, policajaca i specijalaca stavljeno na raspolaganje zapovjedništvu operativne skupine Vinkovci-Vukovar-Županja. General Tus je 11. listopada zapovjedio energično borbeno djelovanje i sprečavanje neprijatelja da ovlada Vukovarom. U izvješću piše:

Međutim, 11. 10. Dedaković odlazi u Vinkovce, a potom u Zagreb. Dan prije toga Dobroslav Paraga izjavljuje: “HSP je pred sebe postavila nekoliko točaka, od povratka Starčevićevog doma, proglašenja NDH tijekom ove godine do dizanja općeg ustanka hrvatskog naroda i oslobođenja NDH. Sve točke ostvarujemo prema planu. Ova vlast će to skupo platiti...”

To je, očito, još jedna konstrukcija komisije. Dedaković, dakle, odlazi iz Vukovara, a Paraga kreće u rušenje vlasti. Na to se dodaje da je dva dana poslije pokušan proboj prema Vukovaru, ali nije uspio. Policijske jedinice imale su deset poginulih i 25 teško ranjenih.

Dedaković je 16. listopada postavljen za zapovjednika operativne grupe Vinkovci-Vukovar-Županja, a za zapovjednika Vukovara imenovan je Branko Borković.

"U toku 16. listopada JA izvršila je dosad najžešći napad na obrambene položaje Vukovara i Borova Naselja, te je na nekoliko mjesta tenkovima probila obrambene položaje branitelja i s 11 tenkova i velikim brojem pješaka ušla u naselje Lužac. Nakon konsolidacije obrane Vukovara uništena su u Lušcu četiri tenka i nanijeti su veliki gubici agresoru u ljudstvu”, piše dalje u izvještaju.

O stanju na bojištu: 'Samovolja, arogancija i odbijanje suradnje'

Potom je uslijedilo izvlačenje ranjenika iz Vukovara, koje je završilo 20. listopada. Tri dana poslije, piše u izvješću, predsjednik Tuđman upozorava na djelovanje provokatora koji rat koriste za promoviranje svojih ideja ili interesa. U izvješću piše:

"Djelovanje čelnika HSP-a i stranačkih naoružanih odreda ugrožava Hrvatsku na unutarnjem, a izravno šteti i na međunarodnom planu. Međunarodnu javnost zabrinjava nastanak i djelovanje tih grupa za koje smatraju da su nastavak fašizma...

U međuvremenu se stanje u Vukovaru komplicira. Bolnica je u sve težem položaju, a uslijed neuspjelog proboja HV-a dostava pomoći u opremi i municiji sve je otežanija. Apeli iz Vukovara sve su žešći. Struktura prigovora zbog nedostatne pomoći sve više ima radikalno-politički karakter. Novi zapovjednik Vukovara, kapetan B. Borković, piše 24. 10, pa potom isto pismo šalje i 31. 10, koje je zaprimljeno u Glavnom stožeru HV-a 4. 11, predsjedniku Republike u kojemu upozorava na to da svi politički, a osobito vojni, čimbenici nemaju želje niti sposobnosti da pomognu Vukovaru. Borković prosvjeduje što se izvješća novinara Hrvatskog radija i televizije o problemima Vukovara i kritici hrvatske vojske u Vinkovcima, Osijeku, Glavnog stožera i pasivnosti republičkih vlasti reproduciraju ili potpuno odbacuju. Tvrdi da se među vojnim i političkim krugovima svakodnevno susreću sa slučajevima samovolje, arogancije, odbijanja suradnje, nesposobnosti i kriminala. Optužuje “osječki lobi” i “vinkovački lobi”, optužuje puk. Gorinšeka i generala Stipetića. Sumnja u lojalnost generala Štimca prema hrvatskim vlastima. Sugerira da je Vrhovništvo prodalo istočnu Slavoniju te traži da se provjere kanali dopreme oružja na cjelokupnoj liniji Zagreb-Vukovar.

Komisija se potom bavi boravkom Dobroslava Parage i Ante Đapića na području Vinkovaca. Oni su tamo koncem listopada razgovarali s predstavnicima HOS-a, HSP-a i vinkovačih vlasti. U izvješću navodi:

"Dolaskom Parage u Vinkovce otpočinje razdoblje javnog uspostavljanja međusobnog odnosa i suradnje između Parage i Dedakovića te njihovih suradnika. Dnevni izvještaj načelnika Policijske uprave Vinkovci od 29. listopada kaže: ‘I dalje se osjeća sve više razlika u shvaćanju ovog rata i vođenja borbe na području Vukovara i Vinkovaca, a na relaciji između dosadašnjeg zapovjedništva na čelu s dopuk. Milom Dedakovićem na jednoj strani te bivšeg Zapovjedništva i kriznog štaba na drugoj strani. Ovo neslaganje intenzivno se već osjeća među jedinicama na položajima, kao i rezultatima daljnjih djelovanja prema neprijatelju.’”

Već 31. listopada zbog jednog socijalnog slučaja dobrovoljca iz Zagreba, a u borbi angažiranog u Borovu Naselju, zapovjednik obrane Vukovara kap. Borković u prosvjedu na adrese Vrhovništva kaže: “Gospodo, bilo bi vrijeme da počnete sa čišćenjem svojih dvorišta da vam ih mi ne bismo morali čistiti jer se zna kako mi to dobro radimo. Propali mi (na radost nekih) ili pobijedili na radost ‘svih’ nas, znajte da Hrvatska neće propasti, ali će vas upamtiti, neke po dobru, a neke i po zlu.”

Novinski izvještaj od 1. studenoga glasi: “Krvari Vukovar iz 27 novih rana, a Zagreb još šuti. Uzalud apeli i pozivi, vojne pomoći za Vukovar još nema. Tako bar govore argumenti nakon 70 dana čekanja. S nevjericom i s uvredom primaju se sva zanimanja Vrhovništva jer sve ovo vrijeme Vukovar nije dobio nikakvu pomoć. Niti jednu pušku, niti jedan metak, a od sanitetske pomoći jedino je 107 ranjenika prebačeno u Zagreb...’”

Sve je više poginulih i ranjenih, navodi se dalje u izvješću, a 3. studenog Mile Dedaković drži konferenciju za novinare. Komisija zaključuje da time Dedaković doživljava svoj medijski vrhunac čime faktički postaje heroj vukovarskog rata i nastavlja:

O Jastrebovu padu: "Pratilac ga je jedva probudio u 6:30"

"Međutim tog istog dana, primjerice, bila je planirana, prema svjedočenju Dedakovićeva osobnog pratioca, veća vojna akcija na selo Marince. Dedaković je trebao biti u štabu u 05.00 sati. Pratilac ga je jedva probudio u 06.30 da bi u štab došli u 07.15. Prema svjedočenju, ovakvih kašnjenja bilo je više i to uglavnom zbog bančenja u društvu žena”, navodi komisija još jedan krimen Mile Dedakovića.

Potom se prebacuje na analiziranje obavještajnih informacija prema kojima se pripadnici HOS-a infiltriraju i u ZNG, gdje pokušavaju širiti uobičajene laži i dezifnormacije te, tvrdi komisija, politički vrbovati istomišljenike za oružane akcije prema legalno izabranim vlastima RH. “Nakon što je u sredstvima javnog priopćavanja 3. 11. objavljeno priopćenje MUP-a i MORH-a, Ured za promidžbu HSP-a reagirao je priopćenjem, ali su istovremeno javno počeli iznositi najgrublje optužbe i neistine na račun predsjednika Republike i Vrhovništva RH. Opet se ponavlja da je predsjednik RH izdao hrvatski narod, posebno da je prodao Vukovar, Vinkovce i Dubrovnik. Naoružani pojedinci HOS-a predlagali su da se napuste borbeni položaji i odmah krene na Zagreb i Banske dvore. U svim kontaktima u kojima se napada cjelokupna vlast RH koristi se teško stanje u Vukovaru i ističe se podrška Mile Dedakovića pripadnicima HOS-a, na području Osijeka raspačavaju letak s tekstom koji su dobili iz Vukovara, a čiji je autor tamošnji novinar (Siniša Glavašević, op. a.). Slične letke pod nazivom “Tko je izdao Vukovar” misle dijeliti i u Zagrebu. Dio članova HSP-a planirao je također aktivno djelovati i među izbjeglicama iz Vukovara, a s borcima iz grada i njihovom rodbinom.

Prema tim i ranijim saznanjima, procjenjuje se da je u dijelu HSP-a postojao već zarana plan da se eventualni pad Vukovara iskoristi za početak oružane akcije, odnosno poziv na oružanu akciju prema legalnoj demokratskoj vlasti RH. Nije teško zaključiti čijim bi političkim ciljevima to u ovom ratnom i političkom trenutku odgovaralo. U tada najtežim vukovarskim danima Paraga i njegovi politički i vojni istomišljenici očito privode kraju svoj scenarij pokušaja rušenja hrvatske demokratske vlast”, napisala je Manolićeva komisija.

Izvješće se potom bavi obavještajnim podacima prema kojima je moral neprijatelja na vinkovačkom i vukovarskom bojištu praktično slomljen. Njihovi vojni rezervisti su demoralizirani zbog žrtava, a na bojištu ostaju samo zbog prisile oficira i četnika. Na kraju tog obavještajnog dokumenta piše da “ako se ovaj veoma bitan moment ne iskoristi, te zbog nečije neodgovornosti Vukovar i Vinkovci padnu u ruke neprijatelja, to će biti veliki poticaj za neprijatelja’”. Manolićeva komisija dodaje “da o tim činjenicama Mile Dekdaković nikoga nije izvijestio”.

Komisija konstatira kako je predsjednik Tuđman tih dana razmotrio vojnu situaciju u Vukovaru i Dubrovniku. Naložio je da se svim raspoloživim sredstvima nastavi obrana tih gradova unatoč glasinama koje tvrde da se to neće dogoditi. Istodobno je pozvao građane i dragovoljce da se uključe u obranu zemlje.

Komisija na tom dijelu izvještaja više pozornosti posvećuje Ljiljani Toth:

"Međutim, Ljiljana Toth, tajnica u štabu Dedakovića, 10. studenog je servirala informaciju da u Vinkovce dolazi Tomislav Merčep, ali ne sa ciljem da pomogne u borbi za Vukovar, kako je najavljeno, nego da, prema njenim ‘pouzdanim’ izvorima, dolazi sa svojim ljudima likvidirati Dedakovića. Sutradan mu je, pak, plasirala ‘informaciju’ da je na radiju čula komentar izvjesnog Adanića da je Dedaković smijenjen i uhićen jer se ne bavi vojnim pitanjima već vojnu situaciju podređuje političkim ciljevima. To je Dedakovića silno uznemirilo te je u štabu nastala atmosfera sveopće optužbe Vlade, Sabora i predsjednika Republike. Osnovna poruka tih žustrih razgovora bila je da između Tuđmana i Miloševića postoji sporazum po kojem će Hrvatska dati Srbiji Slavoniju u zamjenu za Hercegovinu. Dakle, iste one optužbe koje su u Vukovaru plasirane u početku agresije na grad.”

Potom se navodi da je Dedaković ponovno pisao Vrhovništvu i zamolio da im ne pomažu kako su to radili do tada jer je pomoć nedostatna. Optužio ih je za indiferentnost i zavaravanje javnosti kad je riječ o obrani Vukovara. Dan poslije zatražio je 6000 granata jer će u protivnom Vukovar “pasti u toku sutrašnjeg dana”.

Manolićeva komisija bavila se i tzv. Optužnicom protiv Sabora, Vlade i predsjednika Republike.

"Utvrđeno je da je Optužnicu iz notesa diktirala (prema autorstvu KOS-a) Ljuljana Toth, osobna tajnica dopuk. Dedakovića, odnosno supruga Nikole Totha, Dedakovićeva zamjenika, i to u prostorijama zapovjedništva operativne grupe Vinkovci-Vukovar-Županja, a distribucija je izvršena preko Centra za obavješćivanje Vinkovci. Na osnovi prikupljenih činjenica proizlazi da je Optužnica pisana uz odobrenje Mile Dedakovića. U toku dana dovršeno je pretipkavanje teksta Optužnice na engleski jezik, što je organizirala Ljiljana Toth”.

Potom je Manolićeva komisija ustvrdila da je Dedaković uzeo dva milijuna tadašnjih dinara te da su mu kod pretresa stana pronašli još 300.000 njemačkih maraka. Dodaju da su i ljudi oko Dedakovića nakon odlaska iz Vukovara raspolagali velikim svotama novca.

Vukovar je pao 18. studenog 1991. godine. Mile Dedaković i Dobroslav Paraga završili su u zatvoru. Dedakovića su zvjerski tukli. U rekordnom roku komisija Josipa Manolića završila je izvještaj o obrani Vukovara. I potpuno skinula odgovornost s predsjednika Tuđmana, Vlade i Sabora. Za sve su okrivili Dedakovića i ostale borce koji su do posljednjeg dana branili Vukovar. Ustvrdili su da je laž teorija da je Zagreb prodao Vukovar i istočnu Slavoniju...

Zaključci Manolićeve komisije

1. Pripreme za obranu grada Vukovara i tog dijela ratišta izloženog agresiji JA, Republike Srbije i četničkih odmetnika, otpočele su tijekom proljeća u problematičnoj političkoj atmosferi u gradu. Organi civilne vlasti nisu funkcionirali u skladu s nalozima republičke Vlade, a međustranački problemi - prije svega, linijom pokušaja SDS-a da Vukovar pripoji tzv. kninskoj krajini, kulminirali su blokadom rada organa SO i porastom međunacionalnih suprotstavljanja. Istovremeno dolazi do privatnog naoružavanja te procvata nedopuštene trgovine oružjem, pri čemu pojedinci izvlače veliku materijalnu dobit.

2. Početak obrane grada i okolnih naselja u početku je ovisio samo o spremnosti policijskih snaga. Ta spremnost nije bila na visini, i to zbog nedovoljno obučena sastava, s jedne strane, a s druge - zbog političkog pritiska i niza osobnih prijetnji članova SDS-a policajcima srpske nacionalnosti. Nakon njihova napuštanja policijskih jedinica (ostaje samo pet Srba u policiji, a novi se dovode iz drugih područja), žitelji grada (Hrvati, Mađari i dio Srba) dobrovoljno se organiziraju u odrede Narodne zaštite, i to u prvo vrijeme dobrovoljci iz redova HDZ-a, a zatim i pripadnici drugih stranaka. U najkritičnijim danima u obranu su uključeni svi sposobni stanovnici.

3. Činjenice ukazuju da su se obrambene jedinice u Vukovaru razvijale sasvim analogno razvoju obrambenih snaga Hrvatske u cjelini, dijeleći iste teškoće koje su se osjećale i na drugim ratištima Hrvatske. Nakon snaženja i naoružavanja policijskog sustava, osnivanjem jedinica Zbora narodne garde osjetno jača obrambena sposobnost, prije svega zahvaljujući principu dobrovoljnosti sudjelovanja u obrambenom sustavu Republike Hrvatske, što je pak praćeno i - ponekad ozbiljnim - teškoćama na planu vojne subordinacije. Osim toga, ozbiljan nedostatak teškog naoružanja i odgovarajuće municije, uz velika pa i nepremostiva ograničenja pri kupovini oruđa i oružja, pridonio je da realna i voljna snaga hrvatske obrane Vukovara ne bude dovoljna za slamanje znatnih materijalno-tehničkih snaga neprijatelja. Unatoč tome, neprijatelj je pretrpio izuzetno velike gubitke u ljudstvu i materijalu, a hrvatske obrambene snage uspješno su svojim nadljudskim herojstvom slomile plan agresora da brzim napadajem osvoji Hrvatsku.

4. Nakon osvajanja neprijateljskih vojarni i skladišta, te uz nabavu oružja na tržištu u vrlo teškim uvjetima, Vukovaru i širem istočno-slavonskom ratištu upućene su dovoljne količine lakog pješadijskog i protuoklopnog naoružanja i municije, ali je osjetan bio nedostatak artiljerijskih oruđa i odgovarajuće municije. Kako se nedostatak naoružanja osjećao na cijelom hrvatskom ratištu, nedvojbeno je da je nedopuštena trgovina oružjem - pa dijelom i onoga koje je bilo namijenjeno Vukovaru - ozbiljno utjecala na efikasnost obrambenog sustava i cjelokupne vojne organizacije u nastanku.

5. Posebno je u svezi s obranom istočne Slavonije i Vukovara, od samoga početka napadaja, očito djelovanje neprijatelja sredstvima specijalnoga rata. Početak takvog podzemnog rata seže još u vrijeme stimuliranja i naoružavanja srpskih odmetnika od strane JA i Republike Srbije, a nastavlja se upornim petokolonaškim i propagandnim ratom. Iz arsenala tih sredstava osobito je ubojita bila zarana plasirana teza o tzv. ustupanju ili prodaji teritorija istočne Slavonije, odnosno Vukovara. Lansirajući tu tezu, kao temeljni oslonac u pokušaju rušenja cjelokupne hrvatske demokratske vlasti, beogradski obavještajni stožer poslužio se u njezinu širenju ne samo petokolonaškim elementima nego i interesom medija za senzaciju toga tipa, ali i političkom naivnošću pojedinaca u redovima obrambenih snaga. Nedvojbeno je da politički interes određenih međunarodnih čimbenika za održavanjem politički integralne Jugoslavije dopušta - a prema obavještajnim podacima hrvatskih službi mjestimice i utvrđuje - doprinos nekih stranih obavještajnih službi na promociji Paragine političke i vojne djelatnosti, odnosno njegove javno očitovane namjere da nasilno obori legalnu vlast u Hrvatskoj. Otuda je u inozemnim diplomatskim, državnim i poslovnim krugovima, te dijelu stranih medija, česta upotreba “predodžbe” kako su u Hrvatskoj na djelu znatne fašističke snage koje će uskoro srušiti legalnu hrvatsku vlast.

Iz kronologije ukupnih zbivanja, očito proizlazi kako je teza o “prodaji Vukovara”, a potom o “nužnom padu Zagreba, zbog pada Vukovara”, smišljenim i kontinuiranim plasiranjem među ratom pogođenim i zaplašenim stanovništvom, postupno, planski i sustavno pretvarana u optužnicu protiv hrvatske demokratske vlasti u cjelini - Sabora, Vlade i Predsjednika.

Činjenice nedvojbeno upućuju da su pojedini dokazani nosioci pokušaja destabilizacije i rušenja čitavog sustava hrvatske vlasti istovremeno djelovali i kao ratni profiteri, u vukovarskom slučaju upravo na štetu uspješne obrane toga grada i okolnih naselja. Djelovanje zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića i osoba iz njegova kruga, i u tom smislu mora biti temeljito ispitano i ocijenjeno od strane nadležnih državnih tijela.

6. Komisija drži da je zadaća svih državnih tijela i državnih službi, da do kraja rasvijetli pojedinačne odgovornosti u svim naznačenim i novim primjerima koji upućuju na nedostatke, propuste i kriminalne radnje u svezi s obranom Vukovara.

Komisija, također, drži obvezom nadležnih državnih tijela da temeljito i istinito utvrde, a zatim i kvalificiraju pojedinačnu djelatnost i stvarno značenje međusobnog odnosa zapovjednika Mile Dedakovića, s jedne, i čelnika HSP-a Dobroslava Parage, s druge strane, ne zanemarujući pritom sudioništvo osoba iz njihova kruga, posebice u pogledu djelovanja na pokušaju obaranja ustavnog poretka RH. U svezi s tim, Komisija napominje važnost identificiranja inicijatora i pisaca tzv. optužnice.

Glede izostanka efikasne koordinacije policijskih, vojnih i civilnih vlasti, nadležna tijela državne vlasti trebala bi utvrditi odgovornost za uočene propuste, kako bi se preispitali postojeći i upostavili novi efikasni kontrolni mehanizmi. Osobito valja potaknuti, na temelju cjeline poznatih iskustava, ubrzani daljnji razvoj obrambenog sustava i potencijala Republike Hrvatske.

7. Konačno, Komisija drži osobito važnom daljnju sustavnu analizu pojedinih problema i segmenata u obrani Vukovara ili pak sveukupne strategije obrane cjelokupnog hrvatskog teritorija. Primjerice, uočeni problemi već nagovješćuju potrebu detaljne i kompetentne analize funkcioniranja i stvaranja obrambenih snaga Hrvatske, funkcioniranje civilnih vlasti u ratnim uvjetima, sustav nadležnosti u obdržavanju kompetencija civilne vlasti i striktno poštivanje zapovijedi i naloga vojnih i civilnih vlasti, djelovanje stranaka i posljedice stranačkih interesa u Hrvatskoj u ratnim uvjetima, utjecaj medija na probleme obrane Vukovara i vođenje obrambenog rata u Hrvatskoj. S izrazito vojnog aspekta osobito se ukazuje potrebnom - analiza vojnih priprema, držanja i djelovanja pojedinih jedinica i zapovjedništava, gubitaka u pojedinim fazama agresije na Vukovar i sahrana poginulih.

Posebnu pozornost potrebno je posvetiti odgovornoj organizaciji pomoći i zbrinjavanju vukovarskih prognanika, kako onih koji su preživjeli ulazak JA u Vukovar tako i onih koji su grad napustili prije toga.

Borković: Neka Sabor opet raspravlja o izvještaju

A čega se vi možete sjećati nakon 20 godina, bilo je prvo pitanje potpisnika izvješća Josipa Manolića (91).

- Komisija koja je sastavila državno izvješće o padu Vukovara sve je radila na osnovi takvih saznanja, te vanjskih i unutarnjih elemenata o padu grada. Mi smo u zaključku ostavili otvorenu mogućnost rasprave o padu Vukovara. Dakle, svaka nova saznanja o padu se prihvaćaju i bit će razmotrena i naknadno uvrštena u izvješće - rekao je Manolić. Dodao je kako je taj zaključak izvješća koje je potpisao prihvatio i Sabor, no nitko ga još nije pobio.

- Ako baš netko želi devalorizirati taj izvještaj, neka ide s novim argumentima. Postoji mogućnost da Sabor zatraži, a predsjednik Republike formira novu komisiju koja će utvrditi nove činjenice - rekao nam je Manolić, bivši šef Ureda za zaštitu ustavnog poretka.

Nikola Toth Fenix, zapovjednik vukovarske 4. bojne, čija je supruga Ljiljana također prozvana u izvješću, ne slaže se s Manolićevim zaključcima.

- Država je formirala to povjerenstvo par dana nakon pada Vukovara. Oni su dali svoje mišljenje, a Manolić to potpisao. Ta komisija bili su ministar Gojko Šušak i ekipa. Za tjedan dana utvrdili su što je nekoliko tisuća ljudi radilo 100 dana u Vukovaru, a nas zapovjednike ni pitali nisu što smo radili čak ni kad je pao - ogorčen je Fenix. Pita se zbog čega Manolić nije povukao izvješće u proteklih 20 godina.

- Imao je lijepog vremena da kaže kako su sve to ishitreno napravili. Zašto nije rekao: ‘Oprostite, Vukovarci, formirajte novu komisiju i pozovite sve živuće svjedoke da vam ispričaju istinu’ - pita se Fenix. Potvrdio je kako je snimka razgovora Mile Dedakovića Jastreba s državnim vrhom autentična jer je bio kraj Jastreba dok su se razgovori vodili. Nije mu jasno zbog čega su Borkovića i Dedakovića ostavili na dužnostima zapovjednika obrane Vukovara ako nisu valjali.

- Oni nisu imali pojma ni što se zbiva u Vukovaru 18. 11. 1991. Ako Borković i Dedaković nisu valjali, zašto su ih ostavili 100 dana na obrani grada i zašto ih nisu mijenjali - rekao je Fenix. Manolićevim izvješćem ogorčen je i sin vukovarskog ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića.

- Za ovu državu moj tata je još uvijek rušitelj ustavnog poretka. Manolićeva komisija utvrdila je da i Dedaković i dr. Bosanac i Marin Vidić Bili rade na rušenju ustavnog poretka. To je usvojio Sabor i nitko to još nije opovrgnuo - kaže Bojan Glavašević. Osvrnuo se i na nedavni istup Miroslava Tuđmana, koji je u izjavi implicirao da je Siniša Glavašević bio pod direkcijom KOS-a. Glavaševićeve izjave potvrđuje i zadnji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković.

- Teza da smo mi rušitelji ustavnog poretka je sastavni dio cjelokupnog materijala Manolićeve državne komisije, iako toga nema u zaključku. No taj izvještaj je i dalje na snazi i 20 godina se zalažem da se to izvješće stavi na dnevni red Sabora - rekao nam je Borković. Miroslav Tuđman kratko je rekao kako ne zna ništa o Manolićevu izvješću jer je u to vrijeme bio u vojsci i tad se time nije bavio.

objavio: 24sata.hr

Tko je OnLine

Imamo 5 gostiju i jedan član online